недеља, 6. септембар 2015.

Kafa i suze


Ispijanje kafe označava cigareta koja dogoreva među mojim prstima. Ni kafa ni cigareta nisu načete (osim ako izuzmemo ona prva dva dima da se cigareta zapali). Muvam tamo gde ne treba. Po novinama i portalima na netu. Znam da ne treba, znam da nije umesno, znam da znate, ali ne mogu da ćutim. Provrištaću na dupe. Provrištaću plačući.

Psovanje na sto jezika da me ceo svet razume

Među „novostima“ iz rijalitija, peticijama protiv rijalitija, događanjima na ubilačkoj crnoj hronici, događanjima na političkoj crnoj hronici, događanjima na sportskoj crnoj hronici, jebeno svuda slika trogodišnjeg dečaka koji se udavio i čije je telo more izbacilo na plažu u Turskoj, u Bodrumu. Pa onda još njih! Sve podavljena deca ovog ili onog uzrasta. Ludaci nenormalni! Pičkavamlepamaterinajebemlivamsvepospisku! Pa dokle će da ide vaš idiotluk? Onima su azilanti pretnja, ovima islamizacija Evrope, a vama slike mrtve dece povećavaju tiraž/gledanost/klikove? Svi ste ista bolesna g*vna.

Pisao sam već o azilantima ( http://nekesitnice.blogspot.rs/2015/08/kafa-i-caj.html ) i ne želim da se ponavljam. Pisao sam i o bolesnom uticaju novina/portala na um ljudski (sic) (http://nekesitnice.blogspot.rs/2015/08/kafa-i-racunar.html ). To su, znači, prežvakane teme. Ali onda na portalu/novinama nalegećem na gomilu „civilizovanih“, „saosetljivih“, „demokratskih“ novinara, koji, oh, pišu tugaljivke tipa: „Za koga bi se nakon Isusa Krista s takvim pouzdanjem moglo reći da je umro za sve nas, kao za Ajlana al Kurdija, dječaka s licem u pijesku bodrumske plaže?“ Manosiseitiutripičelepematerine! I sve tebi slične narikače i narikači.

Već ste zaboravili slike ljudi pomorenih bojnim otrovima u Prvom svetskom ratu? Već ste zaboravili slike konc logora iz Drugog svetskog rata? Već ste zaboravili slike mutirane dece iz Hirošime i Nagasakija? Već ste zaboravili slike ljudi spženih napalmom u Vijetnamu? Već ste zaboravili slike odsečenih glava po Latinskoj Americi? Već ste zaboravili polja smrti u Kambodži? Već ste jebeno zaboravili grozne slike raspada SFRJ? Ne sećate se slika podavljenih imigranata iz Severne Afrike od kako im uveli demokratiju? Pa mamuvammutiranujebem! Zar ste zlatne ribice koje pamte dve sekunde?

Da li u svojim invalidnim mozgovima možete uz sva naprezanja, pomoć prijatelja, kviska i sveprisutni internet makar malo da zagrebete površinu slika? Razumem da je čovek najpre vizuelno biće (ako govorimo o čulima). Razumem da vi pišete za hleb nasušni. Razumem da kitite medije za koje radite da bi vas plaćali. Ali ne razumem da ne koristite mozak, pa makar i anonimno da prdnete nešto pametno.

Suština

             Suštinu sam vam izložio u tekstu o azilantima. Malo preteško za mozak zlatne ribice, ali tu je pomoć prijatelja: ako vam nije jasno imate mesto za komentar ispod teksta, imate me na fejsu, pa pitajte. Anonimno ako želite. Rado ću vam odgovoriti. Dotle, evo vam nekih brojki. Uz minimalnu matematičku pismenost, možda vam zvrcne nešto u glavi. Ako mozgojedac nije umro od gladi, naravno.

                Dakle, Evropa kuka za nešto manje od pola miliona izbeglica. Digla se frka. Čak i Angela prdula o tome. Dotle je Turska primila 1,8 miliona, Liban 1,2 miliona, Jordan preko 600.000, Irak 250.000, Egipat 150.000, a 4 (i brojevima: četiri) najbogatije zemlje regiona Saudijska Arabija, Kuvajt, UAE i Katar sve zajedno nula (i slovima: 0) azilanata, izbeglica, imigranata, ljudi BRE!

                A što četiri najbogatije zemlje regiona ne prihvataju ljude? Vidite ovako: Saudijska Arabija je zauzeta jer se nihov tamošnji drmoser (kapo di tuti kapi, šeik, kojamujevećtitula) zarekao da će Jemen izbrisati sa karte jer mu se, demokratski, tako može. UAE su toliko zauzete demokratskim činom dopuštanja ženama da glasaju na narednim izborima da ljudi nemaju vremena za tu papirologiju. Ne samo da nemaju vremena za papirologiju, nego su toliko demokratski zauzeti da su prestali i sa napadima na ISIL. Kuvajt još blajva pitona Amerima jer ih onomad pre dvaesikusur godina oslobodili od Iraka. Pa ko da ih ometa u ljubavnom činu? Smrdljivi azilanti? Ne, ne. U taj krevet neće azilant kročiti. Katar kao mali Mujo. Kud svi, tu i on. Šta da se odvaja od drugih? To nije lepo.

                Ring a bell? Ako ne, onda tastaturu u ruke pa me pitajte na neki od goreopisanih načina da vam pojasnim.

Dijalektika i šopska salata za dve osobe

Ne morate biti ni Hegel, ni Marks, ni Engels, ni Lenjin, ne morate biti master dijalektičkog materijalizma. Čak ne morate ni znati vat d fak is dijalektički materijalizam. Dovoljno je imati mozak i pomalo ga koristiti na sledeći način: servira ti se informacija - ti je prihvataš i onda krećeš da je ljuštiš kao luk. Primer laboratorijskih vežbi: slika mrtvog deteta. Pitanje: zašto je to dete mrtvo? Odgovor: udavilo se. Pitanje: zašto se udavilo? Odgovor: zato što je more bilo nemirno. Pitanje: šta će trogodišnje dete na uzburkanom moru? Odgovor: bio je sa svojom porodicom. Pitanje: šta će dete sa svojom porodicom na uzburkanom moru? Odgovor: oni su azilanti. Pitanje: a zašto su azilanti? Odgovor: zato što su bežali od rata. Konklužn: aaaaaa, tu zeka pije vodu!

Najveći Ajnštajn dijalektičkog materijalizma ovih dana je bio onaj trinaestogodišnji klinac koji je robokapu pod punom ratnom opremom dok ga je sprovodio u utamničenje konc logora u Mađarskoj rekao: „Ali čiko, ja ne želim da budem ovde. Ja želim da prestane rat.“

Inšalah za licimere

Kažu Srbi tri puta Bog pomaže, a i uopšte umaju taj fetiš broja tri, pa pošto sam rođen u Srbiji ae da pomenem i treći moj tekst. Licemeri prozvani ovde (http://nekesitnice.blogspot.rs/2015/08/kafa-i-zercovi.html ) dokažite da vas stvarno vodi ljubav u vašim namerama i radnjama. Odnesite nešto tim azilantima, imigrantima, izbeglicama, ljudima. Pokrenite neku peticiju za njih. Osmehnite im se. Pričajte sa njima. Pomolite se za njih. Uradite nešto. Dokažite humanost sebi. Nije valjda jedino u tom momentu pijani Tobić Tobić Mojsilović Bobić (aka Ivan Tobić) Srbin sa velikim srcem, kosmopolita, humanitarac, čovek?

Ne znate o čemu pričam? I vi onda lepo tastature u ruke pa po pomoć prijatelja na goreopisan način. I vama ću rado objasniti sve što vas zanima.

A sada odoh da plačem i zbog udavljenog deteta, i zbog sprženog deteta, i zbog dece koja se nikada neće roditi jer su im pobili/podavili majke i očeve, a i zbog svih vas.

Нема коментара:

Постави коментар

Svi komentari podležu moderiranju. Zato ako se Vaš komentar ne pojavi odmah, nemojte paničiti. Polako se zaputite ka izlazima za slučaj opasnosti ili sačekajte do 24h. Neprimereni komentari neće biti objavljivani. Zabranjeno je svako vređanje, govor mržnje, politički motivisani komentari, omalovažavanje bilo koga po ekonomskoj, rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, starosnoj osnovi. Sadržaj bloga je zabavnog karaktera pa Vas molimo da i svoje komentare zadržite u tim okvirima. Hvala.