Da, ponekad skuvam i čaj uz kafu
pa se hladi dok popijem kafu. Posle ga trusnem. Neki put pijem samo čaj. Šta da
radim kada nisam hardkor Srbin koji pije čaj samo kad je bolestan.
Enivej, da l’ zbog čaja da l’
zbog nečeg drugog sve mi kroz glavu tandrču reči (ne, nisam lud pa da
čujem glasove. Ne, ne. To je kod mene
proces razmišljanja: prvo reči pa se stvori ideja, pa slika...): valkire,
ragnarok, Valhala... Kada se malo napnem čujem i Vagnera! E to je već zahebana
situacija. Dobitna kombinacija koja ne vodi ničemu dobrom. Naročito jer se u
tom trenutku setim onih emisija o istoriji na TV-u u okviru školskog programa.
Ono što je išlo kad smo bili mali. Da, baš to. Ona emisija što je na špici
imala nemačke „štuke“ koje se obrušavaju na neki grad i izbacuju bombe sa fleš
prelazima na sve moguće slike iz Drugog svetskog rata.
O, poludela mi glava! A pošto ne
umem da gledam u šolju kafe, ni u listove čaja (ne, ne pijem čaj u vrećicama)
pomislim da pogledam u novine.
Loša ideja
Pa
naravno da je to loša ideja (vidi post http://nekesitnice.blogspot.com/2015/08/kafa-i-racunar.html od
istog autora. prim. isti taj autor), pogotovo pošto novine čitam sa laptopa. A
moj laptop me je dočekao onako iskežen sa krvavim zubima! Dobro, dramatizujem,
to plebs voli, nisu baš zubi ali je krvava fleka od komarca koga sam zveknuo
sinoć i zaboravio da obrišem. Loš predznak za lošu ideju. Još ako dodamo i ovog
crnog mačora koga nisam još nahranio lele... Ragnarok u najavi ili je već
počeo. Iz keca u kec.
Obrišem fleku od komarca dok se
moj ultramodernihipermegaultrabrzi laptop budio iz snova, sačekam još par
gutljaja kafe i cigaretu (jer je laptop bio ultra moderan pre nekih 6 ili 7
godina), kliknem na bukmarkovane novine koje čitam i... ALELUJA! Progledao sam!
Izlečen sam! Mrtav čovek hoda... mmm, ne. Ovo poslednje je iz jednog drugog
filma. Zaboravite da ste pročitali.
Elem, ma nisam morao do horoskopa
ni da dođem. Tu je, na naslovnoj strani. I ne samo na naslovnoj strani. Svuda
oko mene je. I ne samo danas, već nedeljama. Moje podsvesno ga pokupilo i sada
mi se javlja kroz maglu jutarnje kafe (sa čajem). Izbeglice iz Sirije, dabome.
Otud i valkire i Vagner (a mačor je sam ušao). Otud asocijacije. Otud slike „štuka“
koje se obrušavaju.
Azilanti
Vidite, situacija oko Sirije vam
je vrlo prosta. Sve je počelu na samom početku. Ono kada su uvodili demokratiju
po Severnoj Africi. Kako kad? Pa onda kada su skinuli Mubaraka u Egiptu i kada
su roknuli Gadafija u Libiji. Tada su od uvodioca demokratije plaćeni islamski
fundamentalisti krenuli, spontano po naređenju, da uvode demokratiju i u
Siriju. Ali se predsednik Sirije, neki tamo Asad, usku*čio kako je on
demokratski izabran predsednik, pa nije hteo milom da ode na roštilj. I tako se
on *určio i *určio da su Ujedinjene nacije pomislile kako je on jedan vrlo bezobrazan
omladinac i da ga treba roknuti dok ne napravi neko sra*e. Onda se umešali
pijani Rusi koji su vazda nešto kontra tih uvodilaca demokratije, pa rekli njet
i cela priča u UN se stišala i prešla na ping-pong (o čemu se i inače brine i
na čemu rade UN).
A Asad k’o Asad. Ne da na sebe,
ne da na vlast pa to ti je. Počeo debelo da tepa ove naivne što se polakomili
na brzu kintu. Napravi čovek zbrku. E onda uvodioci demokratije smisle novu
caku. Pošto je Al Kaida ispušena lula duvana od kako su uvodioci demokratije
odlučili da ih ne finansiraju više, iznikne još gori djavao, ISIL. Naravno,
nije nikao sam od sebe. To već svi znamo. Isfinansirali ih uvodioci
demokratije. Onda ISIL kako bi nadoknadio propušteno, počne da tepa sve redom
(ima se, može se). I Asada i one prve islamske fundamentaliste, i po Iraku neke
nezavršene poslove pa zakače malo i Kurde koji su bili tu.
Mislim, Kurdi su uvek tu jer su
oni tako dosadni i naporni da su morali i zemlju da im razdele i podele
Turskoj, Iraku i Siriji. Naravno, bilo je i kul Kurda koji su vrlo dragovoljno
želeli da daju naftu sa tih njihovih umišljenih teritorija nekim naftnim
kompanijama. Ali je više onih dosadnih koji nisu finansirani od uvodilaca
demokratije. I pošto je bilo više ovih dosadnih, oni počnu da biju ISIL. Kao,
ovi će da im otmu kuće, zemlju, (k’o da Kurdi imaju zemlju na kojoj bi digli
kuće) ubiju (čuj ubiju, kako bre demokrata nekog da ubije)...
Da bi se stišale strasti dok ISIL
radi ono za šta je plaćen, krenu Turci sada malo da tepaju Kurde. Pošto su ih
do tada tepali samo na domaćem terenu, sada krenu da ih tepaju i u gostima (ili
je to neutralan teren?) pod izgovorom da Kurdi iz Sirije dolaze u Tursku i tamo
prave hrkljuš. Pošto je ISIL malo zapeo i uz tursku pomoć, uvodioci demokratije
oteraju nekakvim raketama koje su planirali da postave tamo negde u bivšem
SSSR-u, pijane Ruse da piju tamo oko svojih granica i iscimaju da Ameri mogu da
pošalju svoje avione u Siriju. I to je to. Pis of kejk. Ameri tepaju Siriju dok
se bore protiv terorizma. Tepaju i Kurde jer su im Turci frendovi i još ’oće da
im daju plac da sagrade neki aerodrom tamo u Turskoj. Tepaju još i one prve
islamske fundamentaliste. ISIL isto tepa Siriju i te prve i još po nekog koga
zakače. Asad tepa ISIL i one prve. Amere ne može da dobaci ali bi i njih. Kurdi
tepaju Turke i ISIL. Turci tepaju Kurde, a i Asada, ali to slučajno.
Azilanti, klapa dva
I dok tako svako radi svoj posao,
gomila lezilebovića i neradnika koji nisu hteli da se bave tim poslom, pokupi
sve što ima na leđa i zapale odatle. Krenu preko Turske, Grčke, Makedonije i
Srbije u Evropu jer su imali neki trip da na Birou za zapošljavanje u Evropi
mogu da nađu neki posao koji je baš njima po volji i koji ne uključuje
baratanje pešadijskim i ostalim naoružanjem. Cvrc. Šta će Evropi takvi
neradnici? Imaju oni dosta svojih koji isto tako neće da se ubijaju međusobno.
Da hoće da rade za dž pa neko i da ih primi, ali ovako, no vej. I onda ih lepo
proglase problemom jer kao osvedočene demokrate ne mogu ništa drugo da im rade
(dobro malo ih tepa policija svakodnevno, gde ih god nađu, ali to je više da bi
policija nešto radila a ne da primaj platu za nerad).
I sada Evropa ima problem. Još
gore! Mi imamo problem jer hoćemo da budemo kao Evropa, kada porastemo. Strašan
problem. A problema ne bi bilo da ti neradnici nisu otišli od kuće k’o neki
nadureni klinci koji neće da se igraju sa drugom decom. Problema ne bi bilo da
su se orno prihvatili oružja i krenuli da rade svoj posao. Kako ja nisam
problem? Nemam posao ali ne idem naokolo po svetu da ga tražim. Ne radim tamo
gde plaćam porez bato. Da su svi to radili, ne bi mi imali problem i ne bi meni
onaj Vagner svirao.
P.S. Prošli puta sam zaboravio da vas uputim gde sam ja to na fejsu. Ili pretražite pod Ahab Moreplovac ili na linku: https://www.facebook.com/profile.php?id=100010092609257. Hvala.
Нема коментара:
Постави коментар
Svi komentari podležu moderiranju. Zato ako se Vaš komentar ne pojavi odmah, nemojte paničiti. Polako se zaputite ka izlazima za slučaj opasnosti ili sačekajte do 24h. Neprimereni komentari neće biti objavljivani. Zabranjeno je svako vređanje, govor mržnje, politički motivisani komentari, omalovažavanje bilo koga po ekonomskoj, rasnoj, nacionalnoj, religijskoj, starosnoj osnovi. Sadržaj bloga je zabavnog karaktera pa Vas molimo da i svoje komentare zadržite u tim okvirima. Hvala.